Održivi razvoj Cilj 13. Zaštita klime

Glavni tajnik UN-a predložio je šest klimatski pozitivnih akcija koje vlade trebaju poduzeti kada počnu obnavljati svoja gospodarstva i društva:
Zelena tranzicija i dekarbonizacija: ulaganja moraju ubrzati dekarbonizaciju svih aspekata našeg gospodarstva.
Zelena radna mjesta te održiv i uključiv rast
Zelena ekonomija: čini društva i ljude otpornijima kroz tranziciju koja je pravedna prema svima i koja nikoga ne izostavlja.
Ulaganje u održiva rješenja: subvencije za fosilna goriva moraju prestati, a zagađivači moraju platiti za svoje zagađenje.
Suočavanje sa svim klimatskim rizicima
Suradnja – nijedna država ne može uspjeti sama.
Kako bi se nosili s klimatskim izvanrednim situacijama, planovi oporavka od pandemije moraju dovesti do dugoročnih sustavnih promjena koje će promijeniti putanju razina CO2 u atmosferi.
Posljednjih su godina vlade diljem svijeta posvetile dosta vremena i truda razvoju planova za iscrtavanje sigurnije i održivije budućnosti za svoje građane. Njihovo uključivanje sada u sklopu planiranja oporavka može pomoći svijetu da se bolje oporavi od trenutne krize.
13.1 Jačanje otpornosti i prilagodljivosti opasnostima klimatskih promjena i prirodnim katastrofama u svim zemljama.
13.2 Integrirati mjere klimatskih promjena u nacionalne politike, strategije i planiranje.
13.3 Poboljšanje obrazovanja, podizanje svijesti i ljudskih i institucionalnih kapaciteta za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama, smanjenje utjecaja i rano upozoravanje.
13.a Ispunjavanje obveze razvijenih zemalja koje su potpisale Okvirnu konvenciju UN-a o promjeni klime da zajednički mobiliziraju 100 milijardi dolara godišnje do 2020. iz svih izvora kako bi se zadovoljile potrebe zemalja u razvoju u kontekstu odgovarajućih mjera ublažavanja implikacije i transparentnost provedbe, te potpuna provedba Zelenog klimatskog fonda kapitalizacijom u što kraćem roku.
13.b Promicanje mehanizama izgradnje kapaciteta u najmanje razvijenim zemljama i malim otočnim državama u razvoju za učinkovito planiranje i upravljanje klimatskim promjenama, s posebnim naglaskom na žene, mlade, lokalne i marginalizirane zajednice.
- Od travnja 2018. 175 zemalja ratificiralo je Pariški sporazum, a 168 zemalja najavilo je svoj prvi nacionalno definirani doprinos Okvirnoj konvenciji UN-a o klimatskim promjenama.
- Do travnja 2018. 10 zemalja u razvoju uspješno je dovršilo i predstavilo svoju prvu iteraciju svojih nacionalnih planova prilagodbe kao odgovor na klimatske promjene.
- Razvijene zemlje nastavljaju napredovati prema cilju zajedničke mobilizacije 100 milijardi dolara godišnje do 2020. za akcije ublažavanja.
- Zahvaljujući Međuvladinom panelu za klimatske promjene znamo:
- Od 1880. do 2012. prosječna globalna temperatura porasla je za 0,85 °C. Da to stavimo u perspektivu, za svaki 1 stupanj povećanja temperature, prinosi žitarica smanjuju se za oko 5%. Kukuruz, pšenica i drugi glavni usjevi doživjeli su značajno smanjenje globalnih prinosa od 40 megatona godišnje između 1981. i 2002. zbog toplije klime.
- Oceani su se zagrijali, snijega i leda je nestalo, a razine mora su porasle. Od 1901. do 2010. prosječna globalna razina mora porasla je za 19 cm jer su se oceani širili zbog zagrijavanja i topljenja leda.
- Količina morskog leda na Arktiku opadala je tijekom sljedećeg desetljeća od 1979., s gubitkom 1,07 milijuna km leda svakog desetljeća.
- S obzirom na trenutne koncentracije i trenutne emisije stakleničkih plinova, vjerojatno je da će do kraja ovog stoljeća porast globalne temperature premašiti 1,5 °C u usporedbi s 1850. do 1900. za sve scenarije osim za jedan. Svjetski oceani će se zagrijati i led će se otopiti. Predviđa se da će prosječni porast razine mora biti 24-30 cm do 2065. i 40-63 cm do 2100. Većina aspekata klimatskih promjena nastavit će se stoljećima, čak i ako se emisije zaustave
- Globalne emisije ugljičnog dioksida (CO2) porasle su za gotovo 50% od 1990. godine.
- Emisije su rasle brže između 2000. i 2010. nego u bilo koje od prethodna tri desetljeća.